U savremenom digitalnom okruženju, gde su informacije postale najvrednija imovina, sajber napadi predstavljaju ozbiljnu pretnju za preduzeća svih veličina. Svakodnevno se suočavamo s vestima o hakerskim napadima, krađi podataka i malveru, što postavlja ključno pitanje: kako se zaštititi od ovih rizika?
Sajber osiguranje ne samo da pokriva finansijske gubitke, već i pomaže preduzećima da se oporave i nastave sa radom nakon sajber napada.
U nastavku navodimo najčešće troškove koje tipična sajber polisa pokriva:
- Hakerski napadi: Troškovi sanacije štete od napada, uključujući restauraciju podataka i popravku sistema.
- Krađa podataka: Pokriva troškove vraćanja izgubljenih ili ukradenih podataka.
- Zaštita od odgovornosti: Pokriva troškove i odštete trećim licima čiji su podaci kompromitovani (npr. lične informacije klijenata).
- Prekid poslovanja: Nadoknađuje gubitak prihoda zbog zastoja u poslovanju izazvanog sajber napadom.
- Troškovi otkupnine: U slučaju iznude putem sajber napada (ransomware), polisa može pokriti troškove isplate otkupnine hakerima.
- Reputacioni troškovi: Pokrivanje PR aktivnosti za saniranje štete u vezi sa imidžom kompanije.
Zlonamerni sajber događaji mogu dovesti i do fizičkih oštećenja, kao što su požari ili eksplozije, ukoliko je ugrožen integritet proizvodnih procesa. Nedavno smo bili svedoci incidenta u kojem je zlonamerni softver izazvao pregrevanje litijumskih baterija, što je dovelo do eksplozije. Ovaj „fizički sajber rizik“ je, za razliku od klasičnog imovinskog fizičkog rizika, često isključen iz tradicionalnih linija osiguranja.
Sajber osiguranje je postalo neizostavan deo strategije zaštite imovine u digitalnom dobu.
Prednosti jasne sajber politike
Zaštita podataka: Definiše mere za zaštitu osetljivih informacija, kako interno, tako i eksterno, čime se smanjuje rizik od krađe ili gubitka podataka.
Prevencija sajber napada: Postavljanjem standarda i procedura za bezbednost, organizacija smanjuje rizik od napada kao što su phishing, ransomware ili malware.
Pravovremena reakcija: Dobra sajber politika uključuje plan za odgovor na incidente, omogućavajući brzu reakciju i smanjenje štete u slučaju proboja bezbednosti.
Zakonodavna usklađenost: Mnoge zemlje zahtevaju od organizacija da imaju politike za zaštitu podataka, a nepoštovanje može dovesti do kazni ili pravnih posledica.
Povećano poverenje: Korisnici i klijenti će imati više poverenja u kompaniju koja ozbiljno shvata sajber bezbednost i štiti njihove informacije.
Spremnost zaposlenih: Uključuje smernice za obuku zaposlenih kako bi prepoznali potencijalne pretnje i pravilno reagovali, čime se dodatno smanjuje rizik.
Štete i pokrića
Prema podacima Marsh McLennan kompanije, industrije koje trpe najviše ovakvih incidenata su: finansijske institucije, proizvodnja, profesionalne usluge, komunikacije, mediji i tehnologija, kao i maloprodaja/velikoprodaja.
Sa aspekta potraživanja, od navedenih rizika koje polise pokrivaju, dominiraju zahtevi koji su u vezi sa iznudom (ransomware), elektronski kriminal i prekid rada mreže.
Mala i srednja preduzeća (SME) takođe su podložna sajber riziku. Često čujemo sledeće zablude od nekih naših klijenata:
„Premali smo da bismo bili meta.“
„Nemamo ništa vredno krađe.“
„Naš antivirusni softver je dovoljna zaštita.“
„Sajber bezbednost je preskupa.“
„Možemo interno da se nosimo sa sajber napadom.“
Cena sajber polise osiguranja određuje se na osnovu nekoliko faktora specifičnih za svaku kompaniju tj. osiguranika, uključujući:
- veličinu kompanije: veće kompanije obično plaćaju veće premije zbog većeg obima podataka i veće izloženosti rizicima;
- vrstu industrije: sektori poput finansija, zdravstva i maloprodaje imaju veću stopu premije zbog česte mete sajber napada;
- tip podataka: kompanije koje obrađuju osetljive podatke plaćaju više premije;
- istorija sajber incidenata: kompanije sa prethodnim napadima smatraju se rizičnijim;
- sajber bezbednosni standardi: preduzeća sa snažnijim merama zaštite mogu dobiti povoljnije uslove;
- obim pokrića: širi opseg rizika povećava cenu polise.
Maksimalni iznosi pokrića variraju, obično se kreću od 100.000 dolara za manje firme do 10 miliona dolara i više za veće kompanije. U specifičnim slučajevima, naročito za multinacionalne korporacije, iznosi pokrića mogu premašiti i 50 miliona dolara.
Iako samo osiguranje ne može sprečiti napade, ono je ključan deo šire strategije sajber bezbednosti. Organizacije bi trebalo da kombinuju sajber osiguranje sa tehničkim merama zaštite, obukom zaposlenih i pravovremenim ažuriranjem sistema, kako bi minimizirale rizik i osigurale kontinuitet poslovanja.