Osiguravajuća društva imaju potencijal da postanu važniji investitori u razvojne projekte, posebno u energetici, infrastrukturi, digitalizaciji i zdravstvu. Partnerstvom regulatora, tržišta kapitala i osiguravača moguće je preusmeriti deo velikih, dugoročnih bilansa osiguravajućih društava u projekte sa visokim razvojnim efektom.
Mladenka Balaban, redovna profesorka na Beogradskoj bankarskoj akademiji – Fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije moderiraće panel posvećen upravo ovim pitanjima na četvrtoj konferenciji Dani osiguranja Republike Srpske (DORS) koja se ove godine održava u Banjoj Luci 15. i 16. oktobra.
U intervjuu za Sve o osiguranju, Balaban je istakla da su osiguravajuća društva više čuvari kapitala, iako imaju, zajedno sa penzionim fondovima, značajan potencijal da budu pokretači investicija.
Koliko regulatorni okvir u regionu omogućava osiguravajućim društvima da budu značajniji investitori?
U Srbiji Zakon o osiguranju i podzakonski akti regulatora – Narodne banke Srbije definišu strukturu ulaganja sredstava tehničkih rezervi i kapitala osiguravača i uglavnom se ulaže u državne obveznice, depozite kod banaka, nekretnine i investicione jedinice. Pored niskog razvoja tržišta kapitala, koji bi ponudio nove instrumente za ulaganje, regulator naglašava sigurnost i likvidnost kroz razna ograničenja, što predstavlja manje razvojnu investicionu politiku. Shodno tome, u Srbiji su osiguravajuća društva više čuvari kapitala, iako imaju zajedno sa penzionim fondovima značajan potencijal da budu pokretači investicija. U Srbiji je Ministarstvo finansija uz podršku Svetske banke pokrenulo Projekat razvoja tržišta kapitala, gdje imamo emisiju prvih zelenih korporativnih obveznica. Imamo prve korake u razvoju tržišta kapitala, ali uporedo sa tim mora se menjati i regulativa koja će omogućiti veće učešće osiguravajućih društava na tržištu kapitala.
U Republici Srpskoj, Pravila o investiranju uređena su Zakonom o osiguranju i Pravilnikom o vrstama ulaganja i ograničenjima ulaganja sredstava tehničkih rezervi i, slično kao u Srbiji, osiguravajuća društva mogu ulagati u hartije od vrednosti Republike Srpske i BiH, depozite kod banaka u RS i BiH, hartije od vrednosti sa domaćih regulisanih tržišta, uz ograničenja za akcije, investicione fondove i nekretnine. Tržište kapitala u RS praktično je nerazvijeno i, osim državnih obveznica, drugih instrumenata gotovo da nema. To faktički primorava osiguravače da budu pasivni finansijeri i depozitari bankarskog sistema, a ne investitori u realni sektor.
Glavna prepreka u skoro celom regionu, izuzev Slovenije i delimično Hrvatske, je nedovoljno razvijeno tržište kapitala, što ograničava osiguravače da budu snažniji investitori.
U kojoj meri domaća tržišta kapitala, koje odlikuje nedovoljna likvidnost, pružaju prilike osiguravajućim kućama za investiranje?
Karakteristika finansijskih tržišta i u Srbiji i u Republici Srpskoj jeste niska likvidnost i plitko tržište, odnosno mala ponuda instrumenata kojima bi osiguravači mogli da diverzifikuju portfelj. Dominiraju državne obveznice i depoziti kod banaka, dok su korporativne obveznice malobrojne i retko listirane, akcije slabo prometne, često nelikvidne, sa ograničenom tržišnom kapitalizacijom, fondovi i ETF-ovi tek na početku, osim u Sloveniji i donekle u Hrvatskoj. Svakako nedostaju prilike za dugoročne alokacije u realnom sektoru u infrastrukturu, energetiku, digitalizaciju, što je u standardnoj praksi u Evropskoj uniji.
Ipak, postoje i određene prilike i one se ogledaju u tome što državne obveznice kao opcija nude često viši prinos nego u EU, zatim razvoj zelenih obveznica za koje imamo inicijativu u regionu, izdavanje korporativnih obveznica sa kreditnim rejtingom i regionalna integracija tržišta kapitala kao što je Inicijativa za povezivanje berzi u okviru zapadnog Balkana.
Gde vidite šanse za veće investiranje osiguravajućih društava?
Ako pođemo od toga da osiguravači traže dugoročne, predvidive i stabilne prinose koji dobro odgovaraju njihovim obavezama prema osiguranicima, mislim da najveći potencijal leži u energiji i infrastrukturi, gde se može ulagati u zelene obveznice ili infrastrukturne obveznice, projektne fondove, te u IT sektoru i projekte kao što su 5G mreže, data centri, cloud infrastruktura, cyber security… Tu je i zdravstvo, gde su šanse porasle posle pandemije jer zdravstvo dobija prioritet u javnim politikama, dok su poljoprivreda i nekretnine zanimljive, ali sa većim ograničenjima, a gde se može ulagati u agro fondove, razvojne obveznice i slično.
Koje biste poruke poslali donosiocima politika i regulatorima kako bi osiguravajuća društva mogla imati veću ulogu u razvoju ekonomije?
Partnerstvom regulative, tržišnih institucija i osiguravača moguće je preusmeriti deo velikih, dugoročnih bilansa osiguravajućih društava u projekte sa visokim razvojnim efektom – uz očuvanje sigurnosti osiguranika i stabilnosti finansijskog sistema. Neophodno je doneti strategije razvoja kapitala i definisati ulogu osiguravača na tržištu kapitala. Veoma je bitno podržati inicijative za povezivanje berzi i regulatornih okvira zapadnog Balkana, čime će se stvarati veće i likvidnije tržište, a osiguravači će dobiti širi prostor za diverzifikaciju i investiranje.
