Sve o osiguranju

logo-png

Miodrag Kvrgić – maratonac u osiguranju: Ne odustajem, pa makar trčao i na jednoj nozi!

Da li ste čuli za Njujorški maraton, jedan od pet najvećih svetskih maratona? Onaj na kojem učestvuje u proseku 45.000 ljudi, za koji se mesto rezerviše godinu dana unapred, gde dođe oko dva miliona posmatrača, a duž trkačke staze svira oko sto bendova?

A da li poznajete nekoga ko je taj maraton istrčao?

Sa natpisom „Serbia“ do cilja u Central parku stigao je i Miodrag Kvrgić, generalni direktor Merkur osiguranja u Srbiji, u novembru 2015. godine: među više od 50 hiljada učesnika te godine, zauzeo je 6375. mesto.

Kvrgic maraton 1

Trčanjem je počeo da se bavi sa 45 godina – radi ličnog zadovoljstva. Prvi polumaraton istrčao je već posle dve godine, 2010. u Novom Sadu. Dve godine kasnije istrčao je i čitav maraton u Beogradu, za manje od četiri sata. Posle još nekoliko maratona u Beogradu, Budimpešti i Beču, doživeo je da se njegovo ime pojavi u New York Times-u među imenima odabranih učesnika velikog njujorškog maratona, koji su završili trku.

Miodrag Kvrgić pristao je da sa čitaocima Sve o osiguranju podeli ovo zanimljivo iskustvo, ali ne da bi se pohvalio već da bi svojom pričom i druge podstakao da pomeraju sopstvene granice.

„Nakon pokušaja 2014. godine, ušao sam na listu učesnika 2015. godine. Ne mogu da verujem, uspeo sam! Trčaću maraton u Njujorku!

Nedelju dana pre trke, supruga i ja slećemo na JFK. Fantastičan grad – imamo osećaj da smo stvarno u centru sveta. Trkači iz celog sveta pristižu. Svakog dana, sve nas je više koji se pripremamo za trku. A onda, nekoliko dana pre trke – šok, ne mogu da verujem !? Povredio sam nogu! Da li je moguće da mi se ovo dešava?! Supruga me hrabri, bilo bi joj žao da ne učestvujem, kad zna koliko sam to želeo… Odlučujem da ne odustanem. Hladim povređeno mesto ledom nekoliko puta dnevno, i sa „plana  A“ – da poboljšam vreme, prelazim na „plan B“ – da istrčim trku.

„Maraton i biznis imaju mnogo zajedničkih osobina: i jedno i drugo zahtevaju dobru procenu sposobnosti, planiranje, kontrolu emocija, fokusiranost. I jedno i drugo teraju vas da držite pažnju, da idete preko svog maksimuma – da pomerate granice ali tako da ne ugrozite ostvarenje svog cilja“.

Veče pre trke, podešavam dva telefona da me probude. Gotovo da i ne spavam, budan sam mnogo pre zvona. U šest ujutru treba da sam na Petoj aveniji kod Njujorške biblioteke, odakle polaze autobusi za Staten Island, gde je start trke.

Oko pet izlazim iz hotela – Njujork ne spava, grad huči. Kolone ljudi, organizacija savršena. Dok sviće, prolazimo ispod Brooklyn bridge-a.

Na Staten Island-u sigurnosne procedure su veoma rigorozne. Desetine hiljada ljudi pristižu. Čuje se buka policijskih sirena, helikopteri nadleću zonu starta, žamor i pozdravljanje učesnika. Na razglasu se čuje glas Alicie Keys, pesma „Empire State of Mind“ i čuveni stih „If I can it make it hear I can make it anywhere“. Adrenalin se oseća u vazduhu, čuje se start…

Trčim sporo, štedim desnu nogu. Ljudi nas pozdravljaju, viču, mašu. Iznenađen sam koliko ljudi pozitivno reaguje na natpis na mojoj majici – „Serbia“. Dovikuju mi: „Go Serbia!!!“. Ulazimo u Brooklyn. Pored staze stoji neki gospodin i dobacuje mi: „Serbia wellcome to New York“. Meni srce kao kuća, mašem mu.

Kvrgic maraton 2

Negde u Kvinsu me je presekao oštar bol u desnoj nozi. Hvata me panika, razmišljam šta da radim. Cilj je daleko. Možda je bolje da ipak odustanem? Ma ne, neću, pokušaću. Odlučujem da usporim, da promenim balans tela i da više opteretim levu nogu. Izgleda da pomaže, bol je i dalje intenzivan ali se ne pojačava. Odlično. Razmišljam, ako stignem do Queensboro bridge-a onda ne odustajem pa makar trčao i na jednoj nozi!

„Imam utisak da maraton trče uglavnom ljudi u srednjim godinama: valjda se tek tada shvati koliko je važna mentalna gimnastika, i koliko je bitno biti uporan u vežbanju da bi se stiglo do cilja“.

Njujorčani i njihovi gosti su neverovatni, pozitivni, duhoviti. Podržavaju nas, mašu. Jedna veća grupa gledalaca sa nekoliko grčkih zastava mi maše, „go, Serbia“! Tu su i zastave Izraela, Norveške…

Uspon na Queensboro bridge je najteži. Zatim se spuštamo na Manhattan, trčimo Prvom avenijom. Sve je više ljudi pored staze. Ne osećam noge, ali to sad nije ni važno – završiću trku…

Pored staze vidim transparent “Pain is temporary, internet results are forever“. Mnogo bendova je pored staze. Svi se sjajno zabavljaju. Ulazimo u Bronx – pored staze je više policajaca nego u drugim delovima grada. Na izlasku, kod poslednjeg mosta, neka gospođa drži veliki natpis „The last damn bridge“.

Kvrgic maraton 3

Na ulazu u Petu aveniju, gledaoci kojih je sve više navijaju kao da upravo obaramo svetski rekord! Počinje poslednji veliki uspon. Sa desne strane drveće u Central parku, a ispred u daljini Empire State Building. U jednom momentu iz publike istrčava devojka, trči pored mene desetak metara i na srpskom me glasno bodri: „Idemo, Srbija!!“

Ulazim u Central park. Evo i cilja – uspeo sam! A ni vreme nije loše – 3.41. Trku sam završio na 6375. mestu. Prilazi mi jedan učesnik, kaže da je iz Londona, i zahvaljuje mi se jer je „u toku trke samo sledio natpis Serbia“ – moj tempo mu je savršeno odgovarao.

“Posle trčanja osećate se opušteno, a stres koji se neminovno nagomilava u toku radnog dana nestaje. Imate više energije, što pomaže da i mentalno budete u boljoj kondiciji”.

Neko me je pitao koliki su bili troškovi. Šta da odgovorim? Učestvovanje na ovakvom događaju za mene nema cenu. To je uspomena za ceo život.

Na povratku u Srbiju, na aerodromu JFK kupujem New York Times – u prilogu o maratonu, među imenima jednog broja učesnika koji su završili trku nalazi se i moje ime. Neprocenjivo.“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Publikacije
Scroll to Top